Otkako su
otkrića Frensisa Krika i Džejmsa Votsona pokazala da je DNK zapravo savršeno kreiran
softver, postalo je izvesno da je živi svet stvorio inteligentni dizajner, koga
neki nazivaju Bogom. Inteligentni dizajn i kreacionizam načelno su dve
različite stvari. Ali – kako primećujem - većina najistaknutijih zastupnika
inteligentnog dizajna sklona je da načini i taj naredni korak. Takav je, na
primer, slučaj sa istoričarom nauke Stivenom Majerom i biologom Tomislavom
Terzinom sa kanadskog Univerziteta Alberta.
Кonsekvence inteligentnog dizajna mogu, međutim, navesti na izvesne na prvi pogled
paradoksalne zaključke. Možda zaista živimo u matriksu ili u nekoj vrsti
laboratorije? Naime, svet koji je stvorio taj dizajner zapravo je klanica i
groblje, koliko god se zavaravali lepotom pejzaža ili šara na leptirovim
krilima. Njegovi činovi po svemu sudeći dobri su za njega, ali prema čoveku je
on ravnodušan i nemilosrdan, na sličan način kao što pastir uzgaja jaganjce za
svrhu koja nije baš najpogodnija za jaganjce, a jaganjci u njemu svejednako
vide hranitelja i dobrotvora.
Sve što
čovek uzgaja od živog sveta namenjeno je čovekovim egoističnim potrebama – da
proždere njihovo telo, da iskoristi njihovu snagu, da se razonodi njihovim
zabavnim veštinama i ukrasnim perjem držeći ih u zatočeništvu, ili da stekne
zaradu od njihovog potomstva. (Najređi su primeri obostrano korisne simbioze
kakva se razvila od praistorijskog partnerstva lovaca sakupljača i vukova.) Analogija
sa pastirom i stadom upućuje na zaključak da inteligentni dizajner ubira neku
sasvim određenu korist za sebe od žetve ljudskih duša koje uzgaja na Zemlji. Sa
druge strane, jagnje teško da ima zajedničke interese sa pastirom koji oštri
nož za Božić.
Da sve ne bi
bilo potpuno ostrašćeno, mogli bi se navesti i neki protivrazlozi. Analogija sa
pastirom ima, naime, ozbiljan nedostatak utoliko što čovek nije stvorio životinje. Pored toga, fenomen savesti jedan je od retkih koji bi
donekle mogli potvrditi izvorno dobre namere dizajnera. Na trećem mestu, sve
obuhvatnija saznanja o iskustvu bliske smrti (near death experience) kao da
svedoče o izvesnim konstantama (osećaj bezuslovne ljubavi) čija se
verodostojnost teško može poreći.
Kako onda
sumirati poziciju potpisnika ovih redova na skali tipova agnosticizma? Iako me
to niko nije pitao, pokušaću da odgovorim. Kad je reč o podeli na slabiju i jaču formu agnosticizma (prva jednostavna odbija mogućnost
opredeljenja u odgovoru na pitanje je li moguće saznanje o postojanju Boga, dok
druga ide korak dalje i tvrdi da saznanje o postojanju Boga jeste nemoguće),
zaokružujem pod A.
Kad je reč o
podeli na agnostički teizam i agnostički ateizam (zastupnici prvog veruju u
Boga ali ne tvrde da poseduju znanje o tome da li Bog postoji ili ne, dok
zastupnici drugog tvrde da ne veruju u Boga ali da ne poseduju znanje o tome da
Bog ne postoji), opet zaokružujem pod A.
Pozicioniranja ovakve vrste više su posledica
urođenog mentalnog sklopa nego logičnog rezonovanja ili količine dostupnih
informacija. Nemam simpatija prema Ričardu Dokinsu i njegovom histeričnom
ateizmu koji je samo izraz duboke unutarnje uznemirenosti. Podjednako sam sumnjičav prema potrebi kreacionista da se pošto-poto poistovete sa jednostavnim odgovorima i usidre u mirnoj luci konačnih istina. Sa druge strane, ne
znam kako bih opisao svoj odnos prema verujućim ljudima koji imaju duboko
pouzdanje u entitet koji je, po njihovim vlastitim rečima, u potpunosti izvan
moći čovekovog poimanja i imaginacije. Jedino je snaga vere mogla posejati
katedrale i poslati flote u nove svetove. Je li to bila vera u još jednu
iluziju ili u put, istinu i život?
Za
opredeljivanje ovakve vrste logički razlozi su manje-više suvišni. Opet se vraćamo
na mentalni sklop. Na urođene koordinate naravi pojedinca i na položaj molekula
u softveru dvostruke zavojnice dezoksiribonukleinske kiseline.
Prezentacije Stivena Majera i debate u kojima učestvuje pravi su primer trpeljivosti, doslednosti i naučne posvećenosti. Mnogo toga dostupno je na "Jutjubu". Evo jednog od novijih predavanja:
Na "Jutjubu" ne manjka objava o NDE fenomenu. Obično mogu da detektujem kad osoba u ovakvim situacijama folira, ali u mnoštvu ispovesti koje sam odslušao niti jednom nisam naslutio primese šarlatanstva. Evo, radi ilustracije, dva priloga o NDE iz usta doktora medicine:
Нема коментара:
Постави коментар