Svako ko s konzervativnim sladostrašćem danas izjavljuje kako mu ništa ne može zameniti dobru staru knjigu od hartije, a pri tom mu generacijski i profesionalno nije strana digitalna tehnologija, jednostavno je malo lenj u glavu (da ne upotrebim neki skaredniji izraz).
Sinonim za knjigu nije nepraktična kupusara od listova hartije, koji vremenom dobijaju uši ako nisu fiksirani tvrdim povezom. Do pre nekih šest stotina godina većinu knjiga većina ljudi držala je u svojim glavama, a u glavama su ih još pre dve stotine godina držali Filip Višnjić i Tešan Podrugović. Usmena, nematerijalna knjiga nije manje knjiga od kabastih tomova naštancanih štamparskom bojom, koji su na dovoljno dugi rok osuđeni na plesan, vaši i truljenje. Štaviše, u istoriji knjige, proizvod od papirusa, pergamenta ili uvezanih listova iz štamparske prese pokazao se kao manje praktično i trajno rešenje od mnogih drugih pojavnih oblika ovog artefakta. Većina tekstova starogrčkih dramaturga, čiji su nam danas samo naslovi poznati, trajno je izgubljena za naredne generacije upravo zbog trošnosti materijala na kojima su bili zabeleženi. Ono što posedujemo samo je vrh ledenog brega helenske drame (iako nije sporno da je sačuvano ono što su prepisivači kroz istoriju smatrali najviše vrednim). Čitava Aleksandrijska biblioteka nestala je u požaru, a u svoje vreme tako je nestao i dobar deo Narodne biblioteke Srbije. Ali tablice od pečene gline drevnih Sumerana strpljivo su i postojano čekale pet hiljada godina, sve dok Edvard Hinks i ostali nisu sredinom devetnaestog veka dešifrovali klinasto pismo Asurbanipalove biblioteke iz Ninive. To je omogućilo da se čovečanstvo upozna sa Gilgamešom, najstarijim epom ljudske civilizacije, koji je do tada milenijumima počivao u tami. Da je kojim slučajem bio štampan u kiosk varijanti kao mamac uz dnevne novine, sasvim je izvesno da nikada ne bismo saznali da je velika egzistencijalna drama u pisanoj formi postojala i pre Homerovih spevova.
Knjige u nematerijalnoj formi, poput staroindijskih Veda ili Kurana, isto su tako neuporedivo otpornije na truležnost, požare i druge prirodne ili ljudskim nemarom izazvane katastrofe.
Kao neko ko je u svoje vreme s religioznim nestrpljenjem očekivao izlazak knjige iz štampe, ko je s udivljenjem načinjao novo izdanje i uobražavao da ima nečeg vrhunaravnog u svežem mirisu štamparske boje u tek otpakovanom tomu, danas kažem da je elektronsko izdanje mera svih stvari u svetu knjige. Što bi rekao Protagora – mera svih stvari, postojećih da postoje, a nepostojećih da ne postoje.
Svako ko je jednom u rukama imao „kindle“ ili neki drugi „e-čitač“ u koji se može pohraniti hiljade knjiga, morao bi znati da su šume dragocenost ove planete i da su paučinom obrasli zidovi s papirnim bibliotekama stvar prošlosti. Elektronska knjiga iziskuje manje proizvodne troškove i shodno tome je jeftinija, preglednija je, praktičnija i nudi interaktivnu podršku kakva je nemoguća u papirnom obliku.
Kada poslednje vredno papirno izdanje bude preneto u elektronski oblik, nestaće i potreba da se prilikom selidbi razmišlja o još jednom ustajalom balastu s kojeg treba uklanjati prašinu i na novoj, kao i na staroj adresi. Predmet sa uv ezanim listovima hartije bio je samo jedan istorijski prolazan pojavni oblik knjige.
Ekološka samosvest, respekt prema biljnom svetu, više slobodnog prostora u privatnim domovima i javnim ustanovama, manje alergijskih kijavica, manji obim posla prilikom velikog spremanja kuće ili stana, to su samo neka od preimućstava ne-više-tako-nove dobre elektronske knjige.
Uz to, prestaće i potreba za maltretiranjem dece školskog uzrasta njihovim uterivanjem u autobuse i prisiljavanjem da izbezumljeni lutaju sajamskim halama zureći u šljaštave naslovne stranice predmeta koji su sve manje potrebni u domovima i čija je cena sve nedostupnija porodičnim budžetima. Umesto toga, dolazi vreme da se pisana reč slavi u prirodnom ambijentu, na okupljanjima u nacionalnim ili gradskim parkovima, ili u bilo kojem drugom pogodnom okružju, daleko od mirisa roštiljskih štandova kraj hale jedan Beogradskog sajma.
Нема коментара:
Постави коментар